Home

VELICANSTVENA RAVNOTEZA
(Odlomak iz knjige: "Od sumnje do vjerovanja")

Nikada necu zaboraviti noc koju sam dozivio, prije nekoliko godina, na putu u prasume ekvatorijalne Afrike. Na brodu sam plovio sirokim Nilom. Bili smo prosli EI-Melkal i usli u oblast sa mnogo komaraca u kojoj se Nil razlijeva i pretvara u nepregledne mocvare. Brod se Ijuljao na vodi, zrak je bio Ijepljiv, zasicen vlagom; svi na brodu, pa i sam kapetan, oboljevali su od malarije. Redovno sam gutao tablete kamokina u strahu da ne dobijem groznicu. Te noci palo mi je na um da se popnem na palubu da vidim kako u noci izgleda ekvatorijalna Afrika. Ruke i lice namazao sam mascu protiv komaraca i popeo se na palubu. Ono sto sam ugledao ucinilo mi se kao san: hiljade stabala palilo se i gasilo kao da su to bile bozicne jelke kojima se djeca zabavljaju. Bila su pokrivena hiljadama malih elektricnih svjetiljki koje su se naizmjenicno gasile i palile.
Zacuden, protrljao sam rukama oci i ponovo gledao. Sto sam ugledao bila je java, a ne san. Zaista su se stabla palila kao da su prekrivena hiljadama elektricnih lampica, a zatim gasila. Kapetan broda objasnio mi je da je to sto sam te noci vidio stvarnost, da je to drvece prekriveno hiIjadama svitaca i da oni, istovremeno zasvijetle da bi svojim svjetlom privukli komarce i pojeli ih, zatim se ugase da bi opet zasvijetlili. Rekao je da je to jedna od prirodnih zakonitosti: kadgod bi se namnozila jedna vrsta insekata, Allah bi stvorio drugog insekta, neprijatelja, koji bi ga unistio kako bi medu Svojim stvorenjima sacuvao ravnotezu, te da jedna vrsta ne iskorijeni drugu, osim samo u odredenim omjerima. Dugo sam se prisjecao te noci i razgovora. Svakodnevno sam sve vise skupljao dokaza da je cijela vasiona pozornica velicanstvene ravnoteze svega i da je sve precizno predvideno i zakonitostima potcinjeno.
Naime, da je kojim slucajem zemaljska kugla manjeg opsega nego sto jeste, njena sila teze, gravitacija, bila bi slabija, zracni bi se pojas odvojio, nestao u vasioni, isparila bi se voda i izlapila i Zemlja bi ostala pusta kao Mjesec na kome nema ni vode ni zraka, ni atmosfere i zivot bi bio nemoguc. A da je, pod pretpostavkom, Zemlja bila veceg opsega od postojeceg, njena gravitaciona sila bila bi veca, kretanje na njoj bilo bi teze, nase bi tjelesne tezine bile nekoliko puta vece i tijela toliko teska da ih ne bismo mogli podnijeti. lli, npr., da se Zemlja okrece oko svoje ose sporije, kao sto je slucaj sa Mjesecom, dan bi trajao sadasnjih 14 dana, a noc 14 noci, a klima bi se od ubitacne vrucine u toku dvije sedmice pretvorila u nepodnosljivu hladnocu u toku dvije naredne nedjelje. I zivot bi bio nemoguc. Nesto slicno bi bilo da se Zemlja od svoje putanje priblizi Suncu; ili da se udalji kao sto je slucaj s Jupiterom i Saturnom, unistila bi nas hladnoca. lli, jos drasticnije od ovoga: znamo da se ZemIja krece s nagibom od 33 stepena, zbog toga imamo vremenske periode koji vecinu podrucja Zemlje cine plodnim i naseljenim. Da je zemaljska kora deblja upila bi kisik i Ijudi ne bi mogli podmiriti svoje potrebe za ovim dragocjenim plinom za disanje. Da su mora dublja nego sto jesu, visak vode bi upio ugljendioksid i biljke ga ne bi imale dovoljno da zive i disu. Da je zracni omot oko Zemlje rjedi, meteori koji padaju umjesto da se rastope i nestanu na svom prodoru kroz gusti zracni omotac- kao sto se sada zbiva- pobili bi nas. Da se, kojim slucajem, poveca procenat kisika u zraku u odnosu na sadasnji, njegova bi zapaljivost bila veca i najmanje bi se vatre pretvorile u uzasne eksplozije. Da se, opet, taj procenat kisika smanji, nasa bi aktivnost postala inertnost. Da led nije laksi od vode ne bi plivao po vodi i morske dubine ne bi mogle sacuvati toplotu te ne bi bile pogodne za zivot riba i drugih morskih bica. Da nema ozonskog kisobrana, razapetog u atmosferi iznad Zemlje, koji sprecava ultraljubicastim zracima da u neogranicenim jacinama stignu na Zemlju, ove bi nas ubitacne zrake unistile.
Ako hocemo da seciramo samog covjeka, i tu cemo naci ova cuda i tajanstvenosti koje ukazuju na ovu preciznu matematicku ravnotezu: svako bice u svojoj krvi ima odgovarajuci procenat i kolicinu natrijuma, kalijum-karbonata, kalcijuma, secera, holesterola. Svako pomjeranje ovih srazmjera, makar se radilo o malim kolicinama, znaci bolest. Ako ta neravnomjernost potraje, to znaci starost smrt. Ljudski organizam snabdjeven je elementima koji, u ocuvanju ove ravnoteze u toku citavog zivota, automatski i sami od sebe djeluju. Krvna alkaloidnost ima svoje regulatore koji je cuvaju. Mokracna kiselina, takoder, ima svoje regulatore koji na nju paze. Ljudska permanentna toplota tijela od 37 stepeni odrzava se pomocu raznih fizioloskih i hemijskih procesa koji temperaturu cvrsto i ravnomjerno drze na ovom nivou. Takav je slucaj s krvnim pritiskom, zategnutosti misica i otkucajima srca. Isto je i s uredajem za upijanje i lucenje (metabolizam), s uredajem hemijskog sagorijevanja u jetrenoj peci, sistemom nervne ravnoteze kojom se regulisu podsticaji za uzrujavanje i smirenje. lli proces kojim hormoni i enzimi regulisu brze i sporije hemijsko-bioloske procese. Ljudsko tijelo predstavlja tehnicko cudo u podrucju zakona ravnoteze, sredenosti i harmonicnosti koju poznaje svaki lijecnik i svako ko je proucavao fiziologiju, anatomiju i organsku hemiju.
''Sve je stvorio i svakoj stvari dao njenu zakonitost'' (Kur'an, Furqan, 2)
Svesci i svesci knjiga ne bi bili dovoljni da nabrojimo primjere iz botanike, zoologije, medicine i astronomije. Svaka bi nam sitnica svjedocila i potvrdivala ovu preciznu ravnotezu i velicanstvenu organizaciju u stvaralackom svijetu i svijetu stvorenja. Naivna je prica da je ova harmonija i poredak rezultat slucaja, kao npr. kad bismo rekli da je neka eksplozija u stampariji slozila slova nekog opsirnog rjecnika. Obmanut je i hemicar koji kaze: ''Dajte mi zraka, vode i blata i uslove prirodnog zivota i ja cu vam napraviti covjeka.'' Ovaj hemicar, samom izjavom da su mu potrebni materijal i uslovi, priznaje nemoc da oponasa Stvoritelja koji je sve stvorio, pa i covjekove uslove. A kad bismo mu i pribavili sve ove uslove i materijale i ako bi, na primjer, stvorio covjeka, nece reci: ''Stvorio ga je slucaj''; nego ce reci: ''STVORIO SAM GA JA.''
Sa slucajnim stvaranjem uporedili bismo pricu o majmunu koji sjedi za pisacom masinom i beskonacno pise sve moguce kombinacije. Mozemo li pretpostaviti da ce on, jednog dana, slucajno otkucati neku Sekspirovu strofu ili recenicu koja ima svoj smisao. Svaka ovakva pretpostavka nemoguca je. Dozvolimo hipotezu da se ovo slucajno desilo u prirodi; da se nakon milijardu jedinjenja medu elementima u vodama mocvara slucajno formirala kolicina atomske kiseline (DNA), koja moze sama sebe da obnovi. Ali se pitamo kako se ova kolicina organske kiseline razvila u zivot koji vidimo? Mozemo li da kazemo da se (opet) slucajno formirala protoplazma, ili da se, drugim slucajem, formirala celija. lli, da se, u trecem slucaju, celija razdvojila u dvije vrste: biljnu i zivotinjsku, pa su te celije postepeno ozivljavale. Takvo objasnjenje ravno je carobnom stapicu.
Kadgod nesto nismo mogli da shvatimo rekli smo da je to slucajno nastalo. A da li je to razumno?
Slucajno se ptice i ribe selice, na udaljenosti od hiljada kilometara, preko mora i pustinja, orijentisu ka svojim odredistima? Slucajno pile razbija Ijusku jajeta na njegovom najosjetljivijem mjestu da iz njega izade? Slucajno zarascuju rane i same od sebe, bez hirurga, zasiju svoje krajeve? Slucajno suncokret shvaca da je sunce izvor njegovog zivota pa mu se okrece? Slucajno na pustinjskom drvecu izrasta krilato sjemenje da bi moglo odletjeti u podrucja gdje su uslovi za biljke bolji, gdje imaju natapanje i kisu? Slucajno su biljke otkrile svoju zelenu boju (hlorofil) i upotrijebile su je za stvaranje svoje zivotne snage? Slucajno je komarac svojim jajima, bez Arhimedove pomoci, nacinio plovne kese? Slucajno je pcela organizovala drustvo i poredak, primijenila arhitekturu i kompliciranu hemijsku tehnologiju kojom se sok i pelud pretvaraju u med i vosak? lli mrav, termit, koji je otkrio osnovnu zakonitost ventilacije i sagradio termostatske kuce i u svom drustvu strogo sproveo nacelo jednoklasne zajednice? lli obojeni insekti kojl su otkrili tehniku maskiranja i kamuflaze?
Da Ii je to sve slucajno? Ako i prihvatimo, na pocetku, jednu slucajnost, kako razum moze da prihvati lanac i permanentnost slucajnosti i koincidencije? Prlhvatati ovakve pojave kao slucajnost znaci neozbiljnost koja se moze vidjeti samo u komicnim, jeftinim filmovima.
Neki su pokusali da rijec ''slucaj'' zamijene drugom. Rekli su da je ovaj zadivljujuci zivot, sa svim bojama i vrstama, nastao iz potrebe, iz nuzde, kao sto su potreba i nuzda to sto te podstice na jelo kada si gladan. Zatim su se, sa slozenoscu prilika, sredina i potreba, te nuznosti komplikovale i tako su nastale sve ove vrste.
To je samo igra rijeci. Naime, umjesto rijeci ''slucajno'' stavili su rijeci ''komplikovala se potrebna nuznost'', a ''slozenost'' je, po njihovom, automatska, sama od sebe. Ona raste sama od sebe i jedan ton se pretvara u simfoniju. Kako to? Kako jedan dogadaj moze da izraste u roman pun zapleta, a da ne bude razumom upravljan i dirigovan?
S druge strane, ko je prvi uspostavio potrebu i nuznost? Kako nuznost moze nastati od nenuznosti (mogucnosti)?
To je jalova diskusija i tvrdoglavost koja ima za cilj da ugusi zov prirode koji nam se namece i govori da postoji Stvoritelj, Organizator, da je to Ruka koja upucuje, stap Dirigenta koji rukovodi ovom lijepom i divnom simfonijom.
Ova velicanstvena ravnoteza, zadivljujuca harmonija, jedinstvenost i poredak koji je satkan od milijuna detalja vice na sav glas da tu postoji Stvoritelj, Zacetnik ovih stvorenja, da je On svemocni Bog, da On objedinjuje sva savrsenstva, da je blizu svojim stvorenjima kao sto je blizu krv njihovim tijelima, da o njima vodi brigu, kao njezan otac, udovoljava njihovim potrebama, cuje njihove uzdisaje, vidi njihove situacije. To je Allah kojeg su nam vjere opisale uzvisenim imenima (esmaul-husna) i nema drugog boga.
Allah nije gluha zakonitost koju zagovara nijemi materijalizam, a niti izolovan Aristotelov bog. Nije On ni Platonov bog u idealistickom svijetu, a niti je On materijalna egzistencija kako Ga je zamisljao Spinoza i drugi zagovornici jedinstva svijeta (panteizma). On je Jedan i nista Mu nije slicno. On je iznad svega sto znamo, iznad svih situacija, formi i oblika, vremena i mjesta. On je uocljiv po svojoj djelatnosti, nevidljiv po svojoj bitnosti. Ne vide Ga oci, a On sve vidi. lli, jos bolje receno, sve oci Njime vide. Njegovim svjetlom i pomocu moci koju je On ocima dao.
Naucni razum ne priznaje ove rijeci mistike i zeli da vidi Boga da bi ga priznao. I kada mu kazemo da je Allah bezgranican, da je beskonacan, da je trans-cendentalan, nauka kaze da Ga zbog toga ne priznaje, da nauka ne vjeruje u transcendentalne pojmove, te da je naucno podrucje empirijsko -da pocinje od senzualizma i zavrsava iskustvom i eksperimentom. Reci cemo nauci da je ta tvrdnja neozbiljna, jer pola je sadasnje nauke transcendentalni pojam. Naime, nauka zakljucuje da je penjanje uz brdo teze nego silazenje niz brdo, da je podizanje kamena na leda teze nego podizanje nekog stapa, da ptica kada umre pada na zemlju, da jabuka s vocke takode pada na zemlju, da se Mjesec u vasioni obrce.
Ova zapazanja, na prvi pogled, nemaju medusobno nikakve povezanosti. Ali, kada je Njutn otkrio zakon gravitacione sile koji povezuje sve ove manifestacije, onda su i pad jabuke sa drveta, teskoca pri podizanju kamena i okretanje Mjeseca u vasioni, postali dokazi teorije koja nam je objasnila cinjenicno stanje.
I pored toga ova je gravitacija nepoznanica, transcendentalni pojam, jer niko ne zna sta je njena bit. Niko nije vidio stubove na kojima pociva nebo i na njemu zvijezde i planete. I sam Njutn, autor teorije, u pismu upucenom svom prijatelju Bentliju, kaze: ''Zaista je neshvatljivo da imamo materiju koja je bezivotna i neosjecajna a djeluje na druge materije i privlaci ih iako medu njima nema nikakve veze i odnosa.''
Eto, to je naucna teorija kojom se sluzimo, vjerujemo u nju i smatramo je naucnom, a ona je nepoznanica, transcendentalna, umom neshvatljiva. Takav je isti slucaj s elektronom, radio-talasima, atomom, neutronom. Sve to nismo vidjeli ali, ipak, u to vjerujemo zadovoljavajuci se njihovim tragovima, emanacijama. I mi, za ove pojave, osnivamo posebne nauke, izgradujemo im zavode i laboratorije, a te nauke su, u odnosu na nasa cula, neosjetljive, gajb (transcendentalno).
Odredenije receno nauka nije shvatila bit nicega. Mi samo znamo imena tih stvari, ali ne i njihovu esencijalnost. Mi se medusobno sluzimo nazivima, terminima a da ne znamo njihovu bit. Allah je poducio Adema samo imenima, ali ne i pojmovima, kao sto stoji u Kur'anu:
''Allah je Adema poducio svim imenima''... (Kur'an, Baqara, 31)
Eto, to su granice nauke. Najvise sto nauka zeli da sazna to je odnos i razmjer, ali ona ne moze da vidi bit ni sustinu nicega. Nauka vjecito upoznaje i saznaje stvari po njihovoj pojavnosti i ispituje ih s vanjske strane. I, uprkos toga, cvrsto se drzi svojih teorija, kao da je spoznala sustinu stvari; pretpostavlja i zagovara izvjesne stvari koje su, u odnosu na sredstva kojima se sluzi, cista transcendencija, misljenje i pretpostavke.
Nalazimo se u doba transcendentne nauke koja predstavlja vrstu labirinta pretpostavki. Mislim da nauka ne moze kritikovati transcendentnost, a ona je sama do usiju u transcendentnosti. Zato bi nam bolje bilo da vjerujemo u transcendentni, umom neshvatljivi svijet, u naseg Plemenitog Dobrocinitelja cije tragove i emanacije vidimo svakog ocnog miga, svakog srcanog otkucaja, svakog meditacionog trenutka. Ovo bi bilo bolje nego da se gusimo u pretpostavkama.

Slast vjerovanja je okusio onaj koji se zadovoljio da mu Allah bude Gospodar, vjera bude islam i Muhammed bude poslanik.(Muslim, Tirmizi)
"Ljudi koji pripadaju islamu, pripadaju mu u cijelosti, jer je islam takva misao da nijedno polje zivota ne ostavlja netaknutim; ne mozete biti M,GFLFČĆ,Jpitanju."

DOVA SABAH NAMAZA
Euzubillahiminessejtanirradzim Bismillahirrahim
ALLAHU,ALLAHU,ALLAHU,GOSPODARU,BOZE,STVORITELJU,SMILUJ MI SE,CUJ ME,MOJU MOLBU PRIMI,MENE,MOJU MOLBU I SVE MOJE POD OKRILJEM,POD SVOJU VLAST I POD SVOJU MOC PRIMI,POMILUJ NAS I UM NAM POSVIJETLI.
ALLAHU,GOSPODARU NEBESA I ZEMLJE I SVEGA STO JE MEDU NJIMA.TI SA SVIM STVARIMA NAJMUDRIJE UPRAVLJAS.ALLAHU,GOSPODARU SVEMIRA,GOSPODARU SVIJETOVA,GOSPODARU VJEKOVA,GOSPODARU SUDNJEG DANA,GOSPODARU SUDBINE.
ALLAHU,SMILUJ MI SE,USLISAJ MOLBU KOJU JEDINO TEBI UPRAVLJAM,JEDINO SE TEBE BOJIM,JEDINOGA TEBE OBOZAVAM,JEDINO SE TEBI UTJECEM I MOLIM,JEDINO SE TEBI KLANJAM I OBRACAM.ALLAHU USLISAJ MI DOVU KOJU JEDINO TEBI UPRAVLJAM,JER JEDINO TEBE ZA POMOC I ZASTITU MOLIM.KOME TI SVOJU POMOC I ZASTITU PRUZIS,NICIJA MU DRUGA NE TREBA,KOME JE TI USKRACUJES,NICIJA MU DRUGA NE MOZE POMOCI.
ALLAHU, SMILUJ MI SE,USLISAJ,USLISAJ MI MOLBU,UPRAVI MENE I SVE MOJE PUTEM PRAVDE,ISTINE,STRPLJENJA I UPRAVI NAS PUTEM ALLAHU KOJEG SI TI OBILJEZIO I DAJ NAM ALLAHU SNAGE DA USTRAJEMO NA TVOM PUTU I UCVRSTI NAS I OKREPI U LJEPOM DINU I IMANU I ISLAMU I MENE I POTOMSTVO MOJE I POTOMSTVO MOGA POTOMSTVA,ALLAHU,SACUVAJ MENE I SVAKOGA MOGA NESRECE,DUSMANA,BOLESTI,OSKUDICE,LIJENOSTI I GLADI,ALLAHU SACUVAJ MENE I SVE MOJE,SVAKE STETE,SRAMOTE,PONIZENJA I OSKUDICE.
ALLAHU NE RASTUZI ME,ALLAHU OBRADUJ ME,ALLAHU ISPUNI MOJE SRCE VESELJEM I RADOSCU,ZAHVALNOSCU,PLEMENITOSCU,POBOZNOCU,PONIZNOSCU I STRPLJENJEM,ALLAHU,CISTI MOJE SRCE OD ZLOBE,PAKOSTI,OD BOLA I TUGE,STRAHA,ZAVISTI I PROPASTI,ALLAHU,OPROSTI GRIJESAN-a SAM I
SLAB-a SAM I NE OSTAVI ME BEZ TVOJE POMOCI.ALLAHU DAJ MI VLAST NAD MOJIM DUSMANIMA,BILI ONI JAVNI ILI TAJNI,HOTIMICNI ILI NEHOTIMICNI,SVIJESNI ILI NESVIJESNI,VIDLJIVI ILI NEVIDLJIVI,
JAKI ILI SLABI,BILI ONI LJUDI ILI DZINI,SEJTANI ILI ZIVOTINJE,BOLESTI ILI SLABOSTI,ILI STRASTI.ALLAHU UMNOZI BROJ MOJIH ISKRENIH PRIJATELJA,OJACAJ IH I DAJ IM VLAST,SMANJI BROJ MOJIH NEPRIJATELJA,OSLABI IH I ODUZMI IM VLAST.
ALLAHU,POMOZI DOBROGA,PRAVEDNOGA I ONOGA KOJI JE HAIRLI I KOJI SE BORI NA TVOM PUTU,ALLAHU,SACUVAJ ME ZLA I NESRETNA MJESTA,ZLE I NESRETNE NAKANE,ZLA I NESRETNA DRUSTVA,DUSMANA I DUSMANSKIH RUKU I SPLETAKA.
Poslije ucenja ove dove iza,sabbah-namaza prouci se: Izadzae,Tebbetjeda,tri puta Kulhuvallahu, a zatimtreba rece:Allahuzahvaljujem ti se na protekloj noci,Allahu,ucini mi dan koji mi svice sretnim i nedozvoli da se u toku ovoga dana zasnuje ili dogodi protiv mene kakva tegoba i muka,steta ili sramota.
Onda treba pasti na sedzu i prouciti tri puta: Hasbunnallahu ve-ni mel vekil ni mel mevla ve me-nnasir.