| -Glavna stranica
-Nauka
-Vjeronauka
-Poucno
-Zanimljivosti
-Sport cafe
-Foto galerija
-SMS melodije
-Omiljeni linkovi
-Kontakt
|
|
|
|
|
|
Mom poboznom bratu !
Es-selamu alejkum,
Jako sam tuzan zbog tvog stava prema meni. Zasto se ne obazires na mene? I cesto prodes pored mene, a selam mi ne nazivas!
Ja sam zadivljen tobom. U tvojoj licnosti vidim odlucnost, na tvom licu nur, a u tvojim ocima vidim vedrinu (budenje) ummeta. Vidim te prilikom svakog ezana kako ides prema dzamiji da u dzematu obavis namaz. Medutim, ti se ne osvrces na mnoge skupine pored kojih prodes na putu prema dzamiji, niti se namucis da im makar selam nazoves! Zasto?
Ja, a i drugi u tebi i tebi slicnim vidimo nadu nakon sto su nam srusene nade koje smo gajili prema omladinskim udruzenjima koja su pod vladajucom klasom, te koja su kao zarobljenici ucenika sekularista instrumenti Zapada u nasoj zemlji. Oni koji, s ove ili s one strane, nose bijedne i prostacke ideje!!
I ja, o moj brate, volim islam kao i ti. Volim ga, ponosnog, pobjedonosnog !
Volim akidu tevhida (monoteizma) a mrzim sirk i musrike.
Volim namaz. Kada cujem ezan moje se bice potrese, moje srce zasije, a moja dusa zablista rijecima -Allahu Ekber-.
Volim zekat i izdvajam ga u ramazanu iz mog imetka, za sebe i svoju porodicu. I dijelim sadaku iz Allahove opskrbe koju mi je darovao.
Volim mjesec ramazan. Volim njegov post i zelio bih da citava godina bude ramazan.
Dusa mi cezne za hadzdzom i umrom i odlucan sam, insa-Allah, da ih obavim kada za to budem imao mogucnosti.
Volim Allaha i Njegova Poslanika. Volim cestite.
Volim one koji se bore na Allahovom putu (mudzahide) i molim Allaha da me ucini u njihovim saffovima radi oslobodenja Kudsa, dzamije Aksa, i svih potlacenih muslimanskih zemalja.
Volim razumne daije, a molim Allaha da onim koji su nepromisljeni podari znanje o vjeri i da na najljepsi nacin pozivaju Allahu.
Volim sve one koji rade za islam, bez obzira na nazive njihovih pokreta. Ne zanimaju me transparenti i nazivi, zanima me sustina. Volim svaki pokret koji u bilo kojoj oblasti radi za dobrobit islama, i molim Allaha da ujedini razlicite skupine u jedno tijelo koje ce predvoditi citav ummet i povratiti hilafet koji je znak muslimanskog jedinstva.
A sada, pitam te, o moj pobozni brate: Zasto te vidim kako me izbjegavas? Ne interesujemo te ni ja ni meni slicni?!!
Zar zato sto nisam pustio bradu kao i ti?
Ili zato sto ne oblacim bijelu odjecu?
Ili zato sto nisam od onih koji posjecuju predavanja u dzamijama?
Pa ako si ti sa svojih deset ili sto ili hiljadu brace, ja i meni slicni smo milijarda muslimana. Mi cinimo taj ummet muslimanski: od Dzakarte do Nevaksota, od Sarajeva do Darul- Islama!
Pa mozete li ti i tvoja (pobozna) braca uraditi ista za islam bez nas?
Kunem te Allahom da odgovoris na ovo pitanje.
Zatim, podsjecam te na vrijeme kada su Muslimanska braca bacana u zatvore i logore, i kada su ljudi lijepih i dostojanstvenih brada bili nepoznati gradovima i selima. Znas li ko su ljudi koji su radili na njenom dostavljanju novoj generaciji? To su oni slicni meni, oni na koje se ti sada ne obazires.
A sada, ostavljam te, mirne savjesti i mirne duse, jer sam ti jasno rekao i objasnio problem. Smatram da ne izvrsavas obaveze prema meni i meni slicnim.
I prije samog zavrsetka, kazem ti: Volim te u ime Allaha. I dalje ponavljam ono sto sam ti ranije rekao: vidim u tvojoj licnosti odlucnost, na tvom licu nur a u tvojim ocima vedrinu (budenja) ummeta. Stavise, vidim te kao zrake zore koje obasjavaju dunjaluk nakon veoma duge noci.
Tvoj brat Abdullah
Odgovor:
Mom bratu Abdullahu
Es-selamu alejke ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Ja sam veoma rastuzen tvojim misljenjem o meni!!
I potvrdujem tvoje rijeci: odista te volim u ime Allaha, uprkos ovog tvom misljenju. Trazim od tebe izvinjenje (halal). A prihvatiti izvinjenje je svojstvo plemenitih. Sada cu ti ispricati dio onoga na sto se zalis od uzroka koji mogu biti nepoznati vecini cestitih, poput tebi slicnih, ljudi.
Prvo: Ja i neka moja pobozna braca nismo imali mogucnosti istovremeno traziti nauku i odgoj. Nasli smo knjige a odgojitelji su rijetki. Vecina teznji svakog od nas bile su dobiti knjige od selefa (cestitih prethodnika), Allah njima bio zadovoljan. Upijali smo ono sto je u njima, zatim smo zapali u greske akcije i ophodenja. Mislili smo da je srz uzeti znanje iz knjiga.
Drugo: Zbog cinjenice da smo mnogo citali knjige selefa u nasim se razumima formirala idealna slika islamskog drustva. Tako smo bili iskljuceni iz stvarnosti naseg drustva. Cak smo poceli gledati na nase drustvo kao da su to neka cudna stvorenja! Sve dok nije dosao taj odlucujuci dan kada je jedan od nas rekao: Sta nam je? Mi zivimo islam prethodnih stoljeca? Moramo se probuditi iz maste i snova, iz proslosti koja se nece vratiti. Iznenada, poceli smo se smijati sami sebi. Mnogo smo se smijali. Medutim, bio je to smijeh kao plac. A neki od nas su i plakali. Ali, koristi li plakati?
Malo pomalo, poceli smo se oslobadati gomila knjiga i poceli smo se sve vise mijesati s drustvom oko nas a i saradivati s ljudima u njihovim problemima. Poceli smo se buditi u realnosti i stvarnosti.
Tvojim pismom si, brate Abdullahu, prodro u moje bice. Stavise, prodro si u moje srce po cijim sam otkucajima osjetio kako me zestoko trese potresom koji se moze mjeriti Richterovom skalom!
Trece: Sada, uistinu, u tvojoj normalnoj licnosti ne vidim mahanu koja bi skrnavila tvoju vrijednost sa vjerskog stanovista. A ako si me smatrao sretnim zbog moje brade, ja, odista, sada osjecam njen zestoki teret. Uprkos mojoj sreci koja se ispoljavala slijedenjem Allahovog Poslanika, s.a.V.s, ja osjecam tezinu grijeha i prijekor prekrsaja vecine onih koji su pustili brade! Sigurno ti je poznato, moj brate, da ono sto me najvise boli je improvizovanost (formalnost) koju sam praktikovao svojom bradom svih ovih prethodnih godina. O kako bi volio da vrijeme pozuri kako bi mi se registrovale stranice razboritosti na rijecima i djelu.
Dobra djela zaista ponistavaju hrdava!
Mozda ce ljudi zaboraviti godine formalizma i improvizacije. Kamo srece da sam odgodio pustanje brade sve dok temeljno ne proucim i shvatim! Ali tjesi me to sto je brada i znak muskosti, a ne samo vjersko obiljezje.
Cetvrto: Smatram da si, o moj brate Abdullahu, dokucio najopasnije oblasti razmisljanja i prakse poboznih momaka poput mene. Smatrali smo da smo samo mi muslimanski dzemat (pokret), islamske daije i oni koji rade za islam. Mislili smo da smo mi jedini koji ce uspostaviti drzavu obecanog hilafeta!!!
Zatim sam shvatio, ja a i drugi uz mene, da su nakon nesrece u Afganistanu, Bosni i Ceceniji, svi muslimani kao i mi kada je u pitanju srcanost i jednakost u izvrsenju obaveza na polju dzihada. Cak su, mozda, oni i bolji od nas. Vecina muslimana u tim zemljama divno je vodila dzihad.
I ja ne mogu da zaboravim jednu od velikih katastrofa nas poboznih momaka kada smo zapustili dzihad i njegove obaveze a poceli se baviti akidom mudzahida. Neki od nas su se u potpunosti predali istrazivanju i analizi akide drugih!!!
Tekla je krv sehida i krvarile su rane ranjenika dok su neki od nas sumnjali u njihovu akidu!!!
Moze li iko sumnjat u akidu covjeka koji upada u vatru braneci islam? Onog koji odbija nevjernike, krstase i cioniste od nasih ili svojih domova i svetinja?
Stranice improvizacije su proslost. Mozda ce nam kader (sudbina) i vrijeme edzela dati sanse da ispravimo ono sto smo upropastili.
Peto: Kunem te Allahom, o moj brate Abdullahu, da mi halalis i da nam halale muslimani. Nije poboznost koju smo prethodno praktikovali samo u bradi, niti je to samo svijetlobijela odjeca, jer: Allah ne gleda u vase likove vec gleda u vasa srca !!!
U tebi sam, moj brate Abdullahu, nasao poboznost srca. Poboznost koju smo bili izgubili ja i moja braca. U tebi sam nasao budno srce, srce koje je u nasem slucaju, bilo odsutno, u svijetu knjiga i naucnih dersova lisenih djela.
Obecavam ti, moj brate Abdullahu, da cu ostatak zivota zivjeti u muslimanskoj zajednici misleci na njeno kompletno drustvo. I to je put ka realizaciji pobjede, nase zeljene nade.
Ves-selamu alejk.
Tvoj pobozni brat.
|
|
|
Bosna & Hercegovina
|
|
|
|
